Nakon dugo vremena traženja odgovora na milijun pitanja, objašnjenja, vapaja za pomoć te savjeta, kako barem ublažiti bol uzrokovanu protruzijom diska, konačno čujem za Polikliniku Kopetti te bez puno razmišljanja odlazim u ruke najstručnijeg i najboljeg tima ikada. Kristijan i Hrvoje nisu samo fizioterapeuti spremni pomoći svakome pacijentu, oni su mnogo mnogo više. Tračak nade kada misliš da nema drugog izlaza, osobe pune pozitive da ti poprave i onaj najgori i najbolniji dan, stručnjaci koji daju odgovore na sva tvoja pitanja, tim koji će dati sve od sebe, pa i više, da bol i dijagnoza polako nestaju, padaju u zaborav, a ti postaješ "novi stari ja" . 😄 Kažu svako zlo za neko dobro... Pa je tako i moja "zločesta" protruzija rezultirala upoznavanjem najboljih ljudi. Sreća mi se osmjehnula i došla sam u Vaše ruke. Ruke odličnih fizioterapeuta i još boljih ljudi 🍀❤️ Iz Zagorja do Slavonskog Broda. I da ponovno moram birati, odabrala bih uvijek Vas! 🍀

Karolina Šlogar Grilec

Svega dva tjedna su prošla otkako sam zaradio parcijalnu rupturu lista iliti medijalne glave gastrocnemiusa duljine 2cm, a prva stvar koju sam napravio nakon toga je javljanje u Polikliniku Kopetti kako bi čim prije krenio s terapijom i oporavkom jer čekanje nije bilo opcija. U protekla dva tjedna odradili smo 10 terapija, s tim da sam već nakon dva dana mogao hodati bez štaka. Ruptura od 2cm je postala samo ožiljak od pola centimetra koji će uskoro nestati jer kreće jačanje mišića i vraćanje elastičnosti u isti. Svi koji imaju slične probleme, pa i gore, moja topla preporuka je Poliklinika Kopetti jer je osoblje izuzetno stručno i ljubazno, te osim toga svaka komunikacija je imala i komponentu edukacije što je još pozitivnije utjecalo i na moj oporavak. Pravi profesionalci u svom području i javite im se sa svojim problemom (problemima) i oni će vam zasigurno pomoći! Poliklinika Kopetti, od srca hvala još jednom!

Tomislav Marinović

Dan 1. Budim se s čudnim osjećajem. Silazim niz stepenice. Lijeva noga postala je jedan veliki bolni grč. Prepoznajem išijas. U panici pitam Google tko u našem gradu zna što s tom boli. Poliklinika Kopetti. Pet od pet zvjezdica. Pročitam par recenzija. Tražim broj. Svi su termini zauzeti ali će me ubaciti. Po vremenu bih rekla da su pregazili svoju pauzu za ručak. Dan 5. Ok, skužila sam. Kristijan je sve objasnio. I uzrok i posljedicu. I da neće posljedica nestati preko noći jer ni uzrok nije od jučer. Terapije bole. Pomažu, ali bole. Jaučem. On pjeva. Smijem se kroz jauk. Netko je rekao da je bolje smijati se nego plakati. Andrea kaže da se nije čulo da jaučem. Mulja jer zna da ću se tako bolje osjećati. Hvala joj jer me već pomalo hvatala depresija. Dan 9. U čekaonici je opet veselo. Ne pričamo o boli koja ne prestaje. Pričamo o boli koja je sve manja. Čuje se jauk iz ordinacije. Došao novi. Razumijem. Bodrim da će proći. Znam da hoće. Iz prve ruke i lijeve noge. Dan 14. Bol je prestala. Ostao je samo fantomski osjećaj na mjestu gdje je boljelo. I on će nestati. Kristijan mi pokazuje vježbe. Izgledaju lagano. Znam da je sve što izgleda lako, teško do bola. Je. Doslovno. Odgovara mi strpljivo na svako pitanje koje mi pada na pamet. Hrvoje mi je jučer pokazao kako ispravno raditi neke svakodnevne pokrete a koje desetljećima radim pogrešno. Vidim, moram puno toga usvojiti da mi se ne ponovi. Dan 20. Razmišljam jutros kako ima nešto neobično u Poliklinici Kopetti. Osjeti se u zraku. U energiji koja ispunjava taj zrak. A koju, pak, emitiraju ljudi koji su tamo. Andrea, Kristian i Hrvoje su konstanta. Mi koji dolazimo se izmjenjujemo. Ali uvijek se osjeti jedan duh zajedništva, razumijevanja, znanja, iskustva, samouvjerenosti, posvećenosti, povjerenja i ljudskosti. Sretna što sam uspješno zatvorila svoju išijas priču, ali s nadom da ću Andreu, Kristijana i Hrvoja sretati na nekim drugim mjestima, zatvaram vrata Poliklinike Kopetti. Kopam po torbi tražeći mobitel. Upisujem Kopetti na brzo biranje. Zlu ne trebalo.

Sandra Stojić

Na dijagnosticiranu diskus herniju odlučio sam se na operativni zahvat u Poliklinici Rotim u Zagrebu obzirom da sam bio u vrlo teškoj situaciji. Poslije operacije za fizikalnu terapiju obratio sam se u Poliklinici Kopetti. Kakav sam profesionalni pristup i način liječenja doživio u Zagrebu gotovo identičan način sam doživio u Poliklinci Kopetti. Bio sam nepokretan a danas hodam, šetam i veselim se potpunom oporavku zahvaljujući ljudima koji su mi pomogli, bili podrška i danas su uz mene. Hvala Kristijan👍

Boris Šibanić

S obzirom koliko sam zadovoljna malo je ovih zvjezdica za ocijenu 👏👏👏 Svaka čast ovom divnom, mladom, perspektivnom i vrhunskom čovjeku. Prvo što je jako bitno osim same stručnosti i profesionalnosti ovaj čovjek je u svakom smislu riječi divan, pristup pacijentu i odgovornost prema poslu na vrhuncu. U petak sam se probudila s ukočenom lijevom stranom cijelog tijela, te sam potražila pomoć u poliklinici Kopetti. Izasla sam iz ordinacije bez boli i ukočenosti. Od srca iskrene preporuke svima vama koji osjetite bilo kakav problem, ne bojte se boli i nemojte trpjeti jer za to postoje ljudi koji će vam pomoći. Respect 👏👏

Milka Gavran Poznić

Profesionalni sam košarkaš i mogu reci da mi je Poliklinika Kopetti puno pomogla. Njihovo osoblje je jako stručno i profesionalno. Kao poliklinika su jako dobro opremljeni i spremni su pomoći koji god problem imali. Sve preporuke za ekipu iz Poliklinike Kopetti.

Antun Maričević

Ovo nije samo priča o liječenju boli – ovo je priča o učenju, rastu i podršci. Kada bol postane neizdrživa, tada tražimo pomoć. Tako je počeo i moj put u Poliklinici Kopetti – s jednostavnim planom: doći, riješiti problem i otići. No, moj plan se promijenio jer se u ovoj poliklinici ne rješava samo posljedica, već se traži i uzrok. Bol u peti bila je moj problem, a cilj mi je bio vratiti se normalnom životu što prije. No, umjesto brzog rješenja, dobila sam nešto puno vrijednije – razumijevanje, stručnost i putokaz kako trajno riješiti uzrok problema. Sada putujem sama, ali uz stručno vodstvo i mogućnost savjetovanja. Više od toga ne može se tražiti. Terapije? Nisu ugodne, ali su bile ispunjene smijehom. Bolne, ali podnošljive uz podršku stručnog i toplog osoblja. Jesam li osjećala napredak? Apsolutno. Svaki korak bio je ispravno usmjeren, svaki savjet imao je svoju svrhu. Osoblje? Takvo da bih s njima rado popila kavu svaki dan. Profesionalni, predani, a istovremeno srdačni i puni razumijevanja. Danas sam zahvalna jer ne samo da je moj problem riješen, već sada znam kako ispravno raditi na sebi. Vjerujem u svoj napredak jer i oni vjeruju u mene. A hoću li se vratiti? Nadam se ne zbog liječenja, ali sigurno po savjet, mišljenje i podršku. Kristiane, Hrvoje i Andrea, hvala vam.

Ivana Lovrenčić